Osnov modernog društva, a samim tim i preduzetništva zasniva se na digitalizaciji i modernizaciji proizvoda i usluga. Koje su prema vašem mišljenju ključne preporuke za unapređenje inovacionog ekosistema i pomoć inovatorima?
– Potrebno je više sredstava i pametno biranje prioriteta u oblasti inovacija da bi 12.000 istraživača u 70 instituta i velikom broju inovacionih centara dalo očekivani efekat na rast produktivnosti u proizvodnji i društvu u celini. To je ključ dugoročnog održivog rasta i dostizanja razvijenih zemalja u dohotku i standardu života. Takođe, važno je povećati ulaganja u istraživanje i razvoj, ali i podstaći saradnju nauke i privrede. NALED-ova analiza je pokazala da je finansiranje inovacija jedna od prvih prepreka, jer čak i među inovativnim preduzećima dve trećine njih uopšte nema budžet za istraživanje i razvoj. Dalje, da bi inovacije bile održive važno ih je zaštititi. Svega dva odsto naših preduzeća je apliciralo za patent, a broj od 50 prijavljenih patenata na milion stanovnika u Srbiji je skoro pet puta manji od proseka EU. Zato moramo stalno edukovati sve aktere inovacionog ekosistema o važnosti intelektualne svojine i njene zaštite. Na primeru Finske, Izraela i Singapura kao lidera u inovacijama vidimo koliko je za razvoj inovacionog ekosistema važno i ulaganje u obrazovanje, pre svega u nastavni kadar i veću autonomiju obrazovnih institucija.
– Na globalnim listama inovativnih privreda Srbija je trenutno negde na sredini. Najlošije je rangirana u oblasti istraživanja, razvoja i pristupa finansiranju i tu ima dosta prostora za napredak, posebno u domenu saradnje univerziteta i privrede. Dok je u evropskim zemljama čak 46% istraživača zaposleno u kompanijama, u Srbiji je svega dva odsto njih angažovano u privredi, a samo tri odsto naših preduzeća razvilo je inovaciju u saradnji sa akademskom zajednicom. Nedavno objavljena Siva knjiga inovacija daje nam vrlo jasne smernice u tom pravcu. Kako bi se rad naučnoistraživačkih institucija usmeravao ka potrebama privrede, jedna od preporuka je da se modifikuje sistem bodovanja za izbor u zvanje istraživača tako da se nagrade svi oblici saradnje sa privredom. Predloženo je i uvođenje industrijskih doktorata, što podrazumeva da doktorant paralelno sa studijama bude zaposlen u kompaniji za koju sprovodi istraživanje.
Podaci pokazuju i da je učešće privatnog sektora u ulaganjima u istraživanje i razvoj na veoma niskom nivou kod nas. Na koji način bi ovaj trend mogao da se promeni?
– Srbija prilično zaostaje za evropskim prosekom po ulaganjima u istraživanja i razvoj, kako na nivou budžetskih investicija (0,89% BDP-a u 2019. godini, a EU prosek 2,19%) tako i na nivou privatnog sektora. Naime, ulaganje privatnih firmi u istraživanje i razvoj kod nas iznosi svega 0,36% BDP-a, a to je polovina od onoga što ulaže privatni sektor u novim članicama Evropske unije, i četvrtina ulaganja na nivou čitave EU. Važno je jačati svest privrednika o prednostima ulaganja u istraživanja i razvoj. Na primer, analiza nam pokazuje da su naše firme koje su sprovele inovacije imale dvostruko veći plasman u zemlje EU i EFTA od onih koji to nisu uradili. U Srbiji ne postoji ni dovoljna svest potencijalnih investitora da svoju štednju usmere prema visokorizičnim startapima, uprkos mogućnosti velikog profita. Zato je jedna od ideja da država putem Fonda za inovacionu delatnost smanji rizik investicije kroz ko-investiranje ili garantne šeme, kao i da uvede poreski kredit za poslovne anđele.
Izvor: ekapija.com